*12 sati kasnije*
"Spremna?" Upitao me uzbuđeno Evan. "Jesam." Kažem sigurno. Evan polagano otključa vrata naše 'tajne' kuće. Jedna Evanova prihateljica je dizajnerica interijer, uzela je naše želje i ovu jadnu kuću pretvorila u savršenu kuću za bijeg od svih i svega. Kuća je bila ograđena s modernom drvenom ogradom. Vrt su krasile razne vrste cvijeća i drveća. Između nekoliko drveća bile su zavezane ležaljke. Imali smo veliki bazen, a uz bazen kućicu u kojoj je bila teretana. Kuća je bila prirodne smeđe boje, francuska vrata su vodila u svjetlo plavu kuću s bijelim dodatcima. Kuća ima tri sobe, dvije kupaonice, kuhinju, blagavaonicu, dnevni boravak i knjižnicu. Na stražnja vrata kuhinje izlazilo se u dvorište. Hodnikom gdje su se nalazile sobe bile su postavljene slike mene i Evana. Na jednoj slici Evan je imao sedam godina, a ja dvije. Evan me držao za ruku u dvorištu obiteljske kuće. Sjećanja su navirala. Tada je sve bilo uredu. *sljedeće jutro* You get used to Dancing all alone Since I met you You keep me on my toes Let's go somewhere I got something I wanna show you All you gotta do Is say you want me And I'll be yours Podignem mobitel i ugasim alarm. Ostala sam ležati tako nekoliko minuta, sve dok moju relaksaciju nije prekinulo zvono mog telefona. "Noel?" Upitam zbunjeno. "Hej, Anto, ja... ovaj..." Mucao je. "Noel? Što se događa?" Upitam ga zbunjeno. "Ja... ovaj... oteli su ga..." Rekao je smeteno i uolašeno. "Kako? Koga su oteli Noel?" Upitam uplašeno. "Lea." Rekao je mogla sam čuti tihi plač s druge linije. Mobiteli je ispao iz ruku. Jedna suza, pa dvije, pa tri, pa četiri... Samo su nastavljale. Skočila sam s kreveta i pokupila sve svoje stvari. Zgrabila sam ključ od auta, mobitel i izašla iz sobe. Evan je bio u kuhinji i dotrčao je do mene kada me ugledao s torbom u ruci i ključevima od auta. "Anto? Anto, što se dogodilo?" Pogledam ga suznih očiju. "Leo. Ot.... ot.... ote... oteli su ga." Promucam. Evan me tužno pogledao i zagrlio. "Idem s tobom." Rekao je. Zgrabio je jaknu, ključeve i mobitel, pa smo izašli iz kuće. Evan je zaključao kuću, a ja sam sjela u auto. Evan je vozio, jer ja nisam bila u stanju. Gorila sam od brige. *dva sata kasnije* "Noel? Noel, reci da imaš dobre vijesti?" Upitam ga povišenim tonom. Pogled mu je bio tužan, oči crvene i naotečene, bio je blijed u licu, brinuo se za njega. Zagrlila sam ga. "Naći ćemo ga, znam to." Promrmljao mi je na rame. Noela je Hannah odvela u sobu, da se barem malo odmori. Ja sam se uspela stepenicama do Leove sobe. Otvorila sam vrata. Crna posteljina bila je uredno posložena. Sjela sam na krevet i nekoliko trenutaka prelazila rukom po posteljini. Legnula sam na njegov jastuk, njegov miris uvlačio mi se u nosnice, a suze su se kotrljale mojim obrazima. "Naći ću te. Obećajem." Rekla sam tiho, te zaklopila oči. Pred očima mi se vrtila Leova slika.
0 Comments
Leave a Reply. |
"Creating Myself"Antonella je bogata sedamnaestogodišnjakinja koja živi u Španiji sa svojom porodicom. Kroz ovu priču ćete otkriti kako se Antonella promenila i otkrila mnoge stvari. Saznaćemo kako je prošla prepreke i izgradila sebe! Categories
All
|