Zvono. Jedina dobra stvar vezana za srednju školu. Spremila sam stvari i izašla iz učionice. Izašla sam iz škole i ugledala sve učenike okupljene oko nekoga. Bolje sam pogledala i ugledala Lea i nekog tipa kako se tuku. Brzo sam potrčala dolje. Jer očito Noela nema i nitko nema zaustaviti Lea. Progurala sam se kroz one idiote. Stala sam između njih i pokušala smiriti Lea. Smirio se i dopustio mi da ga odvedem do svog auta. Sjeli smo u auto i ja sam ga odvezla do njegove kuće. Pomogla sam mu da uđe u kuću i da sjedne. "Gdje je prva pomoć?"
Upitala sam ga. "U kuhinji. U prvoj ladici, do hladnjaka." Rekao je. Vidim da ga boli. Iako glumi da ga ništa ne boli. Ubrzo sam našla prvu pomoć, pa sam mu očistila rane i zavila ih. Pospremila sam prvu pomoć, pa sam mu donijela leda da stavi na oko. Stvarno su se gadno potukli. "Hvala ti na pomoći. Otpratit ću te." Rekao je Leo i htio se ustati, ali mu masnice i rane nisu to dozvoljavale. Samo je zastenjao od bolova. "Ostat ću još malo." Samo mi se osmijehnuo. "Jesi li gladan - odmahnuo je glavom - Jesi li žedan?" Upitala sam ga. "Jesam..." Rekao je tiho. "Pričekaj." Rekla sam i ustala. U kuhinji sam lako pronašla čašu. "Izvoliš." Pružila sam mu čašu. "Hvala ti - otpio je malo -Zašto se brineš o meni?" Upitao je nakon što sam čašu stavila na stol. Da barem i sama znam. Jesam li ja.... z.... zaljub.....zaljubljena u Lea? "Pa nisi dobro. Pogledaj se. Noela nema, a nema ti ni roditelja. Tko će se brinuti o tebi?" Slagala sam. "Hvala ti. Očito nikog više nije briga za mene." Rekao je i okrenuo glavu na stranu. Oh mene je briga. "Ma sigurno nije tako." Rekla sam. "Gdje je uopće Noel?" Upitala sam ga. "S Hannah je." Odgovorio je i okrenuo je glavu na drugu stranu. Mobitel mi je zavibrirao. 'Gdje si ti? Sjećaš se da danas imaš probu haljine?' Glasila je mamina poruka. Raspoloženje mi je odmah splasnulo. Sve moraš pokvariti. 'Ne mogu sada.' Odgovorila sam joj. Ostavila sam mobitel na stoliću i pogledala Lea. Gledao je u mene. Opet mi je mobitel zavibrirao. 'ŽELIM DA SI KOD KUĆE ZA PET MINUTA!' Opet mama. Uffff.... 'Ne mogu. Prijatelj je imao tučnjavu i ima ozbiljne rane. Neko se mora brinuti o njemu.' Napisala sam. Nije dugo trebalo da dođe odgovor. 'Koji prijatelj.' Rekla sam. Ufff... Sjetila sam se. "Leo?" Upitala sam ga. "Da?" Okrenuo je glavu prema meni. "Jel tvoja mama možda Ines Carter?" Upitala sam ga. "Je. Zašto?" Upitao je zbunjeno. "Ma nije bitno." Rekla sam i vratila pogled na mobitel. 'Znaš li tetu Ines?' Napisala sam mami. 'Koja Ines?' Ubrzo je došla poruka. 'Ines Carter.' Odgovorila sam. 'Da, što s njom?' Upitala me. 'Pazim njezinog sina.' Napisala sam. 'Ajme je li dobro? Jesi ti dobro? Trebate li nešto?' Nicole me bombardirala pitanjima. Preokrenula sam očima. 'Dobro je. Dobro sam. Ne trebamo ništa. Ali nema se nitko brinut za njega.' Napisala sam. 'Uredu ostani s njim koliko moraš. Ako mu se pogorša prespavaj kod njega i javi mi se. Bok ❤' Napisala je Nicole. 'Hvala, mama.' Napisla sam i stisnula send. "Moraš ići nekamo?" Upitao je Leo. "Ma ne. Ostat ću koliko bude trebalo. Kada ti se roditelji vraćaju?" Upitala sam ga. "Ne znam. Dva do tri dana..." Rekao je. "Okej. Trebaš nešto?" Upitala sam ga. "Može sendvič?" Podigao je obrvu. "Naravno." Nasmiješeno sam mu odgovorila. Ubrzo sam se vratila sa sendvičem na tanjuru. "Hvala." Uzeo je sendvič i zagrizao. "Ti nećeš jesti?" Upitao me. "Nisam gladna." Odgovorila sam. "Sigurno?" Upitao me nakon što je progutao zalogaj. "Sjećaš se što si rekla prije nego si otišla u kuhinju napraviti sendvič?" Upitao me. Uzela sam tanjur koji je držao. Stavila sam ga na stol. "Ne, što?" Upitaa sam ga zbunjeno. "Ono da ćeš ostati koliko moraš..." Rekao je. Progutala sam knedlu. "Jel možeš prespavat večeras ovdje?" Upitao me. Pogled mu je bio molećav. "Naravno." Rekla sam veselo. Osmijehnuo se. "Može neki film?" Upitala sam. "Može. - rekao je - ali prije filma, možeš li mi pomoći da dođem do sobe? Da se presvućem. A i vjerujem da ne planiraš spavati u tome." Rekao je s osmijehom Leo. "Hajde." Rekla sam i pomogla mu ustati. Popeli smo se na kat i ušli u Leovu sobu. Njemu sam pomogla da se spusti na krevet i zatim sam otvorila ormar. "Možeš mi dodati onu sivu trenirku i crnu majicu?" Pokazao je rukom na to dvoje. "Izvoliš. Pričekat ću te vani." Rekla sam i krenula izaći. "Soba nasuprot moje. Ivina je. Moje sestre nema, uzmi nešto od tamo." Rekao je. Kimnula sam galvom i izašla. Ušla sam u doista lijepu sobu. Iva ima dobar ukus. Našla sam neku trenirku i bijelu majicu. Ušla sam u kupaonicu i skinula odjeću koju sam imala na sebi. Ušla sma u tuš kabinu i istuširala se. Topla voda jednako život. Obrisala sam se pa sam se obukla u ono što sam izvukla iz Ivinog ormara. Uzela sam svoju robu i složila je na rub Ivina kreveta. "Antonela?" Začula sam Leov glas iz njegove sobe. "Da?" Provirila sam sa vrata sobe. "Možeš mi pomoći?" Upitao me. "Naravno." Prišla sam mu i pomogla mu da ustane. Krenuli smo natrag dolje. TO BE CONTINUED...
0 Comments
Leave a Reply. |
"Creating Myself"Antonella je bogata sedamnaestogodišnjakinja koja živi u Španiji sa svojom porodicom. Kroz ovu priču ćete otkriti kako se Antonella promenila i otkrila mnoge stvari. Saznaćemo kako je prošla prepreke i izgradila sebe! Categories
All
|