Stigao nam je i prvi nastavak priče "Creating Myself" čiji je uvod bio objavljen u 7. broju magazina We♥Tini. Ako niste pročitali uvod, možete ga naći ovde. Ponedjeljak. Nekome najbolji, a nekome najgori dan u tjednu. Što se mene tiče, najgori! Baš sam sanjala prekrasan san, kada je u moju sobu ušetala naša sobarica Jasmina i raširila zastore u mojoj sobi. „Dobro jutro, gospođice Antonella. Doručak je spreman. Požurite da ne zakasnite u školu.“ Rekla je i izašla. I to je sve od mog prekrasnog sna. Lijeno sam se dovukla do kupaonice. Skinula sam sve sa sebe i bacila u košaru za prljavi veš. Ušla sam u tuš kabinu i pustila toplu vodu da učini svoje. Nevjerojatno je kako topla voda pomaže. No nikog nije briga, pa ću prestati pričati o toploj vodi, hahahahaha... Izišla sam iz tuš kabine i ogrnula se ručnikom. „Ušetala“ sam u svoj walk in ormar. Da, da i da. Imam walk in ormar i kupaonicu u sobi. Zar to nije super? Našla sam neko doljne rublje. Eh sada onaj teži dio, roba! I nakon jedno 15 minuta odlučila sam se za kombinaciju dana. Svjetlo plave poderane traperice, bijela majica, crna kožna jakna, moje omiljene sunčane naočale i crne štikle na punu petu. U torbu sam brzo natrpala sve što mi treba, uzela sam fascikl s bilješkama i spustila sam se u kuhinju. Jasmina je uveliko 'trčala' po kuhinji i oko stola. Nisam tip koji voli jesti za stolom, tako da sam si uzela kavu i krafnu i uputila se k vratima. Ali me zaustavio tatin glas. „Antonella!“ Viknuo je tata iz kuhinje. „Da, tata?“ Upitala sam s vrata kuhinje. „Danas je jedna dobrotvorna zabava, koja je tvojoj majci jako bitna. Bella i Evan idu, očekujemo i tebe.“, rekao je tata. „Ali tata, znaš da ne volim ići na te događaje!“ Uzvikula sam. „Znam dušo, ali tvojoj majci je ovo jako važno i bitno je da nas vide sve skupa. To je sve.“ Rekao je tata i opet se posvetio svojem tabletu i cappucinu. Krenula sam natrag prema vratima, ali me opet zaustavilo dozivanje mog imena. „Antonella!“ Začula sam mamin glas. „Dušo, do kada si danas u školi?“, upitala me silazeći niz stepenice. Kako samo možeš toliko glumiti? Kako? „Do dva. Zašto?“ Upitala sam i molila sam dragoga Boga da ne kaže nešto što će mi upropastiti cijeli dan i tjedan! „Odlično. U četiri imaš probu haljine za večerašnju dobrotvornu zabavu.“, rekla je i nasmijala mi se. „Kasnim u školu. Bok.“ Rekla sam i požurila van. Sjela sam u auto i vozač me odvezao u školu. Auto se zaustavio na školskom parkiralištu. Ja sam izašla van i svi su prestali s radnjama koje su radili i bili su totalno fokusirani na mene. Pogotovo momci. Uskoro mi je prišla Hannah. Uz Hannah su bile Ana i Lana. Dvije djevojke, koje je također moja mama izabrala kao moje prijateljice. Totalno želi upravljati mojim životom. Ušle smo u školu i uputile smo se svojim ormarićima.
„Hej. Bok, ja sam Mathew. Vjerojatno me se ne sjećaš. Ja slikam za godišnjak....“ Prekinula sam ga u pola rečenice. „Što trebaš, Mathew?“ Upitala sam s 'visoka'. A znate na što mislim... „Ti i tvoje prijateljice biste trebale danas poslije škole doći do učionice za glazbeni, samo da vas uslikam za školski godišnjak.“ Rekao je. Bio je pomalo nervozan. „Ne mogu danas. Može sutra? Poslije škole?“ Upitala sam ga. „Da, da, naravno!“ Uzviknuo je i počeo je unatraške hodati i zamalo je pao. Brzo je otrčao niz hodnik. Čudak. Cure su se samo nasmijale. Ali su brzo utihnule. Pogledala sam u smjeru u kojem su one gledale. U školu je ulazio Leo Carter. Drugi najbogatiji u srednjoj školi „Liberty“. Pitate se tko je prvi? Ja. Antonella Connor. Ležerno je prošao pokraj nas, usput nam je namignuo. Mogla sam čuti Anine i Lanine uzdahe. Mene to uopće nije dotaknulo. Mislim nije da Leo nije zgodan, ali ipak smo dosta različiti. U mnogo čemu! TO BE CONTINUED....
1 Comment
Jessy
6/5/2017 15:09:37
Wow❤❤
Reply
Leave a Reply. |
"Creating Myself"Antonella je bogata sedamnaestogodišnjakinja koja živi u Španiji sa svojom porodicom. Kroz ovu priču ćete otkriti kako se Antonella promenila i otkrila mnoge stvari. Saznaćemo kako je prošla prepreke i izgradila sebe! Categories
All
|